Intervju: Odlazak na King’s College, London


Naša Barbara Paić je upisala studij fizike na King’s College u Londonu. Razgovarali smo s njom nakon priprema i donosimo vam njenu priču.

ZZ: Možeš li nam za početak reći nešto o sebi?
Barbara: Pa dobro… nisam baš kao štreberski tip, više sam kampanjac, sve u zadnji tren i ono…teško mi je pamtiti same činjenice. Zato sam odabrala fiziku jer ima dosta prakse i tako mi je lakše shvatit nešto kad mogu to vidjeti, napraviti.

ZZ: Kad i kako si došla na ideju da želiš studirati u inozemstvu?
Barbara: Pa 3. razred srednje sam bila na razmjeni godinu dana u Americi i jako mi se svidjelo tamo. Jako mi se svidjelo školstvo i cijeli taj obrazovni sustav i shvatila sam da mogu steći bolje obrazovanje ako odem tamo, nego ako ostanem u Hrvatskoj. Kad sam se vratila natrag sam počela istraživati o fakultetima, kako se mogu prijaviti, kako mogu dobiti stipendiju… Prije nego što sam otišla van uopće mi nije bilo ni na kraju pameti to, nego ono…kad sam dobila tu ideju, tu sliku kako je vani sam se odlučila na to.

ZZ: Kako si odlučila što studirati? Na koji način si birala fakultete?
Barbara: Pa znači…paralelno sam se prijavljivala i u Ameriku i u Veliku Britaniju, a bitan kriterij mi je bio da su bolja sveučilišta, da mogu steći bolje obrazovanje nego što ga mogu steći doma. Gledala sam tako rang liste po internetu, ciljala sam na neke stvarno dobre u svijetu, a i na neke koji su safe choice, na koje mogu upasti. I bilo mi je bitno da imaju razvijeno područje znanosti. Pa sam onda napravila širi popis od jedno 30-40 fakulteta u Americi, 30-40 u Velikoj Britaniji i onda sam gledala u kojem su gradu. Htjela sam biti u malo većem gradu. Gledala sam kriterije koje traže, tipa u Velikoj Britaniji maturu, koje ocjene traže, koji postotak ljudi upadne na faks i tako.

ZZ: Kako si došla do Zone znanja? Kako su tekle pripreme za ispit?
Barbara: Znala sam da amerikanci u svakom slučaju traže SAT i da to moram polagati. Pitala sam jednu prijateljicu koja je godinu dana starija od mene i koja se isto pripremala za faks u Americi i Velikoj Britaniji, jel ima neku knjigu, kako se pripremala. Rekla je da ste vi odlični u tom području za baš konkretno SAT i za prijave na faks i da odem kod vas na razgovor, da mogu puno toga saznati, da mi puno možete pomoći. Pa sam odlučila uzeti pripreme za SAT i probne ispite kod vas jer mislim da je to najbolji način. Uzela sam samostalne pripreme, dobila sam materijale i program, sama učim doma, a onda imam individualne sate s profesorima. S njima sam rješavala probleme, zadatke koje nisam znala sama doma i dali su mi puno korisnih savjeta. Mogu reći da su mi ti sati zapravo dosta pomogli jer da, meni je dosta lako sama učiti, kad si sama zadam tempo, ali opet mi je puno pomoglo kad sam se našla s profesorima i kad su mi rekli na što treba pripaziti, gdje ljudi znaju često pogriješiti i slično. Učila sam koliko vremena sam si našla, za fiziku i matematiku sam si zadala koliko ću koji dan proći, 3-4 manje cjeline ili 2 veće…

ZZ: Kako je bilo polagati službeni ispit nakon svih priprema?
Barbara: Imala sam malo tremu, to je normalno, ali sam bila spremna jer sam prošla kroz jako puno zadataka i probnih ispita. Znala sam kojom metodom pristupiti tome, što prvo raditi, na što se usredotočiti, na što pripaziti. U tome mi je jako pomogla Zona znanja i profesori i hvala vam svima.

ZZ: Kada krećeš, kad ti počinje nastava? Koja su tvoja očekivanja od fakulteta?
Barbara: Nastava mi počinje 24.09., a ja idem tjedan dana prije jer imam welcome week prije toga, malo upoznavanja, priprema prije samog početka nastave. Zapravo sam jako zadovoljna, išla sam posjetiti taj faks na Dan otvorenih vrata i jako mi se svidjelo. Baš sam bila na predavanju fizike, imali su jako lijepo sve organizirano. Jako sam zadovoljna, to je baš ono što sam ja imala u planu. Nadam se da će biti tako super sve i sljedeće 4 godine :)

ZZ: Imaš li kakav savjet za sve koji žele studirati u inozemstvu?
Barbara: Pa jednostavno da svakako probaju. Nemaju što izgubiti. Čak i ako je faks stvarno dobar pa si ljudi misle da neće nikad upasti, stvarno nije. Treba probati, treba imat nekoga tko će ti pomoći, malo pokazati, sve objasniti. Učenici mogu puno toga sami saznati, ali ja sam neke informacije saznala u Zoni znanja koje ne bih nikad na internetu ili negdje drugdje našla. Samo treba probati bez straha i dat sve od sebe.

ZZ: Hvala ti Barbara i sretno u Londonu!
Barbara: Hvala i vama!