Od bazena do vrhunskog sveučilišta u Americi

S velikim ponosom vam predstavljamo put od bazena do vrhunskog sveučilišta u Americi, priču našeg polaznika Brune Blaškovića, plivača iz Pule, koji u kolovozu seli u Ameriku, kako bi započeo studij na Indiana University.

Što podrazumjeva život sportaša u Hrvatskoj i kako se uz redovno školovanje pripremiti i upisati na vrhunsko sveučilište u Americi, ispričao nam je u pauzi učenja za maturu i ususret Otvorenom Prvenstvu Hrvatske i Slovenije u plivanju, koje se upravo održava u Rijeci.

ZZ: Bruno, o tebi mediji već dugo bruje, i to s razlogom. Na temelju rezultata u 2015. godini proglašen si najperspektivnijim sportašem Istarske županije, najperspektivnijim sportašem grada Pule i najboljim plivačem Plivačkog saveza IŽ za 2015. godinu. Uspjesi se od tada samo nižu, pa si tako 2016. na Međunardonom plivačkom mitingu Victoria 2016 osvojio 3 zlata u kategoriji juniora. Na Prvenstvu Hrvatske osvojio si sveukupno 13 medalja. Isplivao si norme za seniorsko Europsko prvenstvo u Londonu te norme za juniorsko Europsko prvenstvo u Mađarskoj, gdje si u polufinalnoj je utrci ponovno oborio osobni, juniorski i mlađi seniorski rekord Hrvatske s vremenom 22.40, što je ujedno bilo najbrže vrijeme polufinalnih utrka. Također, isplivao si A normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru. Uf! Teško je sve to uopće nabrojati. A trenutno si na Državnom natjecanju. Što očekuješ?

BB: Iskreno, ne znam što očekujem. Bilo je puno obaveza ove godine. A i fax počinje uskoro. Možda je red da se malo i odmorim.

ZZ: Slažemo se! Put do samog upisa je bio dug. Kada i kako si zapravo odlučio da želiš studirati u Americi?

BB: Ja zapravo nisam mislio da je to uopće moguće. Dobiti stipendiju i otići tamo na studij. Ali imao sam sreću što sam radio sa mentalnim trenerom Igorom Černešekom, koji mi je često spominjao to kao opciju i predlagao taj put. Iako sam na počeku sumnjao u sebe, mislio sam da ja nisam na toj razini, da ne bi mogao dobiti stipendiju, na kraju sam se ipak odlučio za taj korak i ispalo je super.

ZZ: Kada si zapravo donio odluku? Kako je izgledao cijeli proces obzirom da si sportaš? Vjerujem da ti je raspored bio prilično gust.

BB: Pa da. Svakodnevno škola i trening, zapravo tek navečer dođeš kući. No, u jednom trenu sam morao donjeti odluku, koliko mi je važan studij, koliko mi je važna škola. I to je zapravo taj teži dio. Svaki pravi sportaš, naravno, želi prvenstveno plivati, a opet ne želiš zanemariti školu. Bilo mi je važno da sve dobro odradimo, i meni i mojim roditeljima. Mislim, nisam ja sad imao neke grozne ocjene, ja sam uvijek imao prosjek 4, samo što za jednu osobu koja je prije uvijek imala prosjek 5,0, to je bila velika promjena. Nije mi bilo baš svejedno.

ZZ: Prvo si odabrao potencijalna sveučilišta, zar ne?

BB: Da, prvo sam emailom kontaktirao sva sveučilišta koja su me zanimala. Potom su uslijedili skype razgovori, i zatim sam dobio njihove konkretne ponude.

ZZ: Kako si doživio te skype intervjue? Bi li rekao da je to teži dio procesa?

BB: Rekli su da će biti kratko, a na kraju smo razgovarali i po sat i pol (smijeh). Svakako bi nekom preporučio da prođu to s nekim, prođu neki tečaj, da budu i jezično spremni. Važno da znaš reći ono što želiš reći.

ZZ: To je standardni dio procesa u kojem upoznaješ trenere?

BB: Da, oni žele znati kako stojiš s jezikom, razgovarate o školi, treninzima, plivanju…

ZZ: Da li ti je neki od razgovora ostao u posebnom sjećanju?

BB: Pa da, bio je jedan. (smijeh) Razgovor s Texasom. Oni toliko razvlače te riječi i imaju stvarno čudan naglasak. Ja u jednom trenu više ništa nisam razumio. Rekao sam treneru da ga stvarno više ne razumijem, da ga jednostavno ne mogu pratiti jer priča brzo i s jakim naglaskom.

ZZ: I kako je reagirao?

BB: Stvarno ok. Rekao mi je da mislio da ću izdržati i kraće, jer ga čak ni amerikanci koji tu studiraju ne razumiju što priča. (smijeh)

ZZ: Sportaši za razliku od ostalih studenata imaju malo drugačiji put do upisa. Možemo zapravo reći da ako imaš dobre rezultate, postoji taj neki proces nalik udvaranju, kroz koji i treneri, odnosno fakulteti i ti odmjeravate jeste li pravi spoj. Oni tebi nešto nude, ali postavljaju i uvjete.

BB: Da, oni nude upis i  stipendiju uz određene rezultate. Ja sam uspio dobiti 100% stipendiju na Indiani, ali njihova je ponuda uvjetna. Očekuju određene rezultate na TOEFL i SAT ispitima, koji su obavezni, a i ocjene su važne, uz naravno odlične rezultate u plivanju.

ZZ: Za ispite si se spremao kod nas, u Zoni znanja?

BB: Da. Dobio sam preporuku od prijatelja. Odabrao sam individualne pripreme koje su bile baš po mojoj mjeri, obzirom na treninge, natjecanja i školu koje je trebalo uskladiti. Ti ispiti nisu baš lagani no, obzirom da sam se imao priliku tri mjeseca ciljano pripremati za ispite, uspio sam ostvariti tražene rezultate i hvala vam na tome.

ZZ: Kako si odlučio da je Indiana University pravi izbor za tebe?

BB: Upoznao sam glavnog trenera s Indiane. Na početku mi je bilo čudno jer je stariji, što nije tipično za trenere. Razgovarali smo dosta i svidio mi se njihov pristup. Osim toga saznao sam dosta informacija o njima, a i oni su znali dosta o meni. Jedan od njihovih trenera je došao u Hrvatsku kako bi me upoznao, i stvarno mi je ostavio odličan dojam.

ZZ: Kako izgleda taj posjet inozemnog trenera? Što im je najvažnije, gledanje tvojh treninga ili?

BB: Oni su zapravo prilično upoznati s tvojim sportskim dosezima. Tehnologija omogućava da vide i treninge i natjecanja i sve što ih zanima, a tiče se tebe kao sportaša. Taj susret je nešto više kao upoznavanje na ugodnoj i opuštenoj večeri. Zapravo je razgovarao s mojim roditeljima i pokušao im odgovoriti na sva pitanja koja su imali. Na neki način ih je utješio i ohrabrio da me puste u tu avanturu. Objasnio im je da su ovakve prilike normalan slijed za uspješne sportaše.

ZZ: Što je tebe najviše zanimalo?

BB: Mene je zapravo najviše zanimalo koliko su teški sami trenizi, u smislu, hoću li moći paraleno studirati i trenirati na toj razini. Jer moj cilj je stvarno završiti odličan fakultet, a postoji ta neka bojazan hoću li to uspjeti ukoliko se potpuno posvetim plivanju. Osim toga zanimalo me kakva će biti moja ekipa i hoćemo li se skupa boriti.

ZZ: Važna ti je ekipa?

BB: Da, na mene kao spotraša jako dobro djeluje kada svi skupa uložimo neki trud, ako je teško, da nam je svima jednako teško, ali da se borimo.

ZZ: Koliko će vas biti u plivačkoj ekipi?

BB: Prvotno nas je trebalo biti 19, ali regrutirali su novog trenera, koji je odlučio uzeti nas 6 plivača, 2 cure i 4 dečka. Tako da će on biti naš privatni trener koji će se brinuti za sve naše treninge i u bazenu i u teretani. Biti će to dobro.

ZZ: Znaš li već kako će ti izgledati tjedan? Koji je omjer treninga i predavanja?

BB: Treninge ću imati dva puta tjedno i ujutro i popodne, a ostatak tjedna samo popodne. Raspored predavanja bit će usklađen s treninzima, no još ne znam koliko sati dnevno.

ZZ: Veseliš li se studentskom životu?

BB: Zapravo, siguran sam da će mi raspored biti sličan kao i do sada, podređen treninzima, obaveznim obrocima i školskim obavezama.

ZZ: Jesi li već odlučio koje ćeš predmete birati?

BB: Još uvijek ne znam što bi studirao, no, razgovarao sam s trenerima, koji su mi rekli da ne brinem. Obzirom da sam freshmen (brucoš) moram doći nešto prije samog početka akademske godine, tako da ću imati dovoljno vremena odlučiti.

ZZ: Kada dođeš na fakultet prvo ćete imati orijentaciju?

BB: Tako je, 09.08. nam počinje. Prvo ćemo imati upoznavanje sa kampusom, i dobit ćemo sve praktične informacije, saznati lokacije bazena, teretana i sl. Kada to završi imat ću još 10 dana da odlučim što ću studirati, a imat ću i pomoć trenera i njihovih savjetnika.

ZZ: Znaš li već što te najviše zanima?

BB: Pa zapravo istovremeno me zanima psihologija, ali i poslovni svijet. Možda bi i ja volio biti trener jednog dana. Zapravo imam tisuću ideja, ali ima vremena.

ZZ: Živjet ćeš na kampusu, zar ne?

BB: Da, budući sam dobio 100% stipendiju, nisam ni imao izbor, jer je pravilo da bar prva tri mjeseca moraš živjeti na kampusu. Ali to je super stvar jer su mi oni riješili sve, i hranu i sobu i sve potrebno.

ZZ: 100% stipendija zpravo ovisi o tome koliko si dobar sportaš, a moraš ostvariti i određeni rezultat na standardiziranim testovima, zar ne?

BB: Tako je, ja sam na osnovi svojih sportskih uspjeha imao ponuđenu 85% stipendiju. Morao sam na TOEFL-u i SAT-u ostvariti određene bodove kako bi dobio 100% stipendiju. Spremao sam se za ispite u Zoni znanja i na kraju ispunio taj uvjet. Troškovi mog studiranja su potpuno pokriveni.

ZZ: Misliš li da su standardizrani testovi teški?

BB: Jesu, ali kad ideš na pripreme i profesorica te vodi, zna točno što i kako treba raditi, to stvarno napravi razliku. Ja sam zbog priprema bio spreman za ispit, jer sam točno takav format rješavao tri mjeseca i vježbao. Pogotovo ako trebaš ostvariti određeni rezultat, mislim da su pripreme obavezne.

ZZ: Je li sama odluka o odlasku na studij u inozemstvo lagana?

BB: Iskreno nije. Ideš jer si želiš bolju budućnost, a opet napuštaš cijeli svoj život, svoju obitelj i prijatelje. moraš prekinuti sve navike koje si 18 godina gradio. Odluka nije lagana. Najviše će mi nedostajati more. Možda će to nekome zvučati smiješno, ali ta veza koju imam s morem je velika. Čak i kad sam birao gdje ću na fax, tražio sam neki koji će biti što bliže moru. Indiana, doduše, nije blizu mora, ali nekako ću preživjeti te četri godine bez šuma mora. Siguran sam da ću se vratiti doma nakon što završim fakultet.

ZZ: Što te najviše veseli u vezi odlaska na fakultet?

BB: Organizranost škole, maksimalno iskorišteno vrijeme i maksimalno ulaganje u samog sebe, i kao sportaša i kao studenta. Činjenica da ima 70.000 studenta na mojem sveučilištu, a nas 6 će imati privatnog trenera, dovoljno govori koliko brinu o pojedincu u sustavu. To mi se jako sviđa. Mislim da nešto tako nikada ne bi bilo moguće kod nas.

ZZ: Dragi Bruno, želimo ti da ove zadnje dane pred odlazak provedeš uz svoje more i sa svojim najbližima i da uživaš na zasluženom studju, a u budućnosti ti želimo još puno vrhunskih rezultata, kako sportskih tako i akademskih!

BB: Hvala na lijepim željama, svakako ću se potrditi ostvariti ih!